Wednesday, Dec. 13, 2017

Međunarodni naučni skup “Nobelovac Ivo Andrić – 50 godina kasnije” na ANUBiH

11. decembar 2011.

Međunarodni naučni skup “Nobelovac Ivo Andrić – 50 godina kasnije” na ANUBiH

Organizacioni odbor za pripremu skupa “Nobelovac Ivo Andrić – 50 godina kasnije” činili su akademkinja Hanifa Kapidžić – Osmanagić, akademik Zdenko Lešić (predsjednik Org.odbora) i akademik Juraj Martinović, 21.11. tekuće godine. Skup je imao za cilj sagledati na koji se način i kroz kakve aspekte Andrić danas posmatra. Referate je iznijelo dvanaest istaknutih naučnika, stručnjaka, književnika iz Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zagreba, Beograda, Londona i Varšave.

Foto: tvsa.ba

U uvodnoj riječi akademik Zdenko Lešić rekao je da ANUBiH ima obavezu prema Andriću, kao nekadašnjem članu, ali i najbitnije, kao svjetskom piscu, uz naglašenu iznenađenost podatkom koliko je Andrić prisutan u svijetu i koliko se o njemu govori, ocjenjujući da se on spominje u kontekstu u kojem tu čast ima vrlo malo domaćih pisaca.
Akademik Lešić je rekao:

“Ova godišnjica nije neka naročito važna godišnjica – već je to trenutak kada se iznova može čitati Andrić. Prošlo je 50 godina od Nobelove nagrade, svijet se od tada promijenio i mi smo se promijenili. Više ne možemo ni čitati Andrića kako ga je čitala njegova generacija 60-ih i 70-ih godina. Važno je sada znati kako ga mi danas čitamo i šta on nama danas znači”

Lešić je istakao da je na skup pozvano nekoliko ljudi iz inostranstva, koji mogu svjedočiti o tome koji je status Andrića danas u svijetu. Književnici i intelektualci iz BiH će izlagati i promišljati o poziciji Andrićevog djela u bh. društvu. Lovrenović će kroz referat “Andrić kao naše ogledalo” istražiti koliko se mi zapravo vidimo u njegovom djelu, dok će Kazaz govoriti o restrukturiranju političkog identiteta u romanu “Prokleta avlija”.

Svoj referat prva je iznijela Celia Hawkesworth iz Londona, koja je prevodila Andrićeva djela na engleski jezik, te ga time uvela u anglosaksonski svijet, ali i napisala knjigu o njemu. Njen referat “Andrić u eteru: Šta se može danas saznati sa interneta?” pokazao nam je veliku prisutnost Andrićevog imena na Google-u, sa oko 60 stranica i 630 jedinica; ali da Google Storage poznaje 100 stranica sa 3700 jedinica. Istakla je da je istražujući pronašla posve nova čitanja Andrića. Također je naglasila štetu što esej Zorana Milutinovića  ” Misunderstanding is a Rule, understanding is a miracle: Ivo Andric’s Bosnian Chronicle” iz 2008. godine,  vanrednog profesora na UCL Univerzitetu u Londonu, se nalazi na 20. stranici. Našalivši se pozvala je da klikom na njegov esej, vratimo sam esej na prve stranice na Google-u.

“To pokazuje da je on ušao u svijet mnogih ljudi koji se bave književnošću, a njegova su djela svjetski poznata i čitana”, zaključila je Celia.

Ivan Lovrenović smatra da je Andrić u simboličnom poretku i prije Nobelove nagrade zauzimao visoku poziciju, ali da ga je ovo najprestižnije priznanje učvrstilo na toj poziciji, te ostavilo samoga na vrhu te ljestvice. Naglašava da je Andrić u svakom pogledu bio jugoslovenski pisac, ali da je njegovo djelo “sakralizirano i politizirano, čime je i umrtvljivano”.

“Mnogo je primjera tog umrtvljenja, a svi se mogu svesti na selektiranje sistema šta će se čitati, i šta će biti stavljeno u obrazovni sistem prije svega, ali i u interpretativna čitanja”, ocjenjuje Lovrenović.

“Da Andrić dijeli sudbinu stvaranja etnonacionalnih kultura, dokaz je i da on u takvoj situaciji biva predmetom političke instrumentalizacije”, rekao je Lovrenović.

“Andrić će trebati pričekati neko treće vrijeme kada će njegovo djelo biti dekanonizirano i otvoreno izvan prizemlja političke upotrebe. Generacijama koje to dožive, Andrić će se prikazati u shvatanjima koja nama izmiču”, zaključio je on.

Prof. dr. Robert Hodel sa Instituta za slavistiku iz Hamburga govorio je na temu “Andrić i socijalno pitanje”.

Prof. dr. Zoran Milutinović iz Londona obradio je temu “Andrić, zlo i etička kritika”, na primjeru pripovijetke Mustafa Madžar, istakavši kako je on bio moralista mučen saviješću. Kako je stalno ponavljao rečenicu “Svijet je pun gada koji nanosi zlo nemoćnim”, smatravši sebe oličenjem dobra i vidjevši se kao sveca, time se braneći, da bi i sam postao gad i suzbijao zlo zlim.

Alma Denić – Grabić, prof. dr. na Odsjeku za bosanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Tuzli, radila je na temi “Jelena, žena koje nema ili odsutni govor”.

U svom referatu “Politički sukobi identiteta u romanu ‘Prokleta avlija’ “, prof. dr. Enver Kazaz kao osnovnu tezu izveo je da je sistem paranoičan. Ćamil biva uhapšen zbog sumnje zajednice da je kao drugačiji, kao hibrid opasan, što pokazuje skeptičan pogled zajednice na bilo koji sistem uređenja.

 

Ivo Andrić

Zvonko Kovač, redovni profesor južnoslavenskih književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, imao je temu “Andrićevi dijaloški narativi o modernizaciji”.

Saša Ilić, književni kritičar iz Beograda, se  fokusirao na značaj Andrića nakon raspada  Jugoslavije i njegovu poziviju u procesu stvaranja nacionalnog kanona i konstrukcije nacionalnog identiteta.

“Istraživao sam kakva je bila upotreba Andrićeve ostavštine i primjetio sam da je došlo do pomaka interesovanja ka Andriću od njega kao pisca do Andrića kao diplomate, akademika i političara. To samo pokazuje koliko se Andrićem manipuliše u procesu stvaranja nacionalnog identiteta”, rekao je Ilić, našalivši se na sličnost sa filmom Dušana Kovačevića “Maratonci trče počasni krug” kada se svako malo neko pojavi sa novim testamentom.

Željko Ivanković, književnik i prevoditelj, obradio je temu “Andrićeva plurizavičajnost i njena refleksija u njegovom djelu”. Te je naveo citat: “Čini mi se kad bi ljudi znali koliko je za mene bio napor bilo živjeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale.” iz “Znakova pored puta”.

 ”Jednu od nama jako važnih tema – ‘Andrić u čitankama’ prezentirat će Nenad Veličković. Mi zapravo i nemamo svijest o tome da li je Andrić uopšte i koliko je prisutan u obrazovnom sistemu BiH i ovo je prilika da to preispitamo”, rekao je akademik Lešić.

Na osnovu istraživanja za svoj doktorat, Veličković je odgovorio o zastupljenosti Andrića u čitankama, rekao da postoje tri obrazovana sektora te da unutar svakog postoji jedna ideologija – nacionalizam, i da je stereotipno predstavljanje negativne slike drugog. Naveo je primjere srpske čitanke za 8. razred u kojoj se nalazi pripovjetka kmet Siman, te hrvatske čitanke za 8. razred u kojoj je odlomak iz “Danak u krvi”, kroatiziran (“Toga dana u studenome..”)

Veličković je postavio pitanje: “Kako Andrića mogu čitati kada je falsifikovan?”, te zaključio da tri vladajuća nacionalna sektora za tri nezavisna konstitutivna naroda falsifikuju i zloupotrebljavaju.

Perina Meić, sa Filozofskog fakulteta u Mostaru, istražila  je šta kažu “Povjesničari hrvatske književnosti o Andriću”, navevši primjer Dubravka Jeličića koji kaže da je Andrić pisac hrvatskog ekspresionizma i dio hrvatske književnosti. Te primjere Krešimira Nemeca i Slobodana Prosperova Novaka koji tvrde da je Andrić dio i hrvatske književnosti. Ali i da je Nemec napravio ljestvicu Andrićevih romana po ovom redoslijedu: “Travnička hronika”, “Prokleta avlija”, “Na Drini ćuprija”; gdje je “Gospođica” najniže rangirana jer su se studiji i kritike zaobilazile roman. Također, smatraju da su Andrićeve pjesme ekspresionističke i prosječne, dok su “Ex Ponto, Nemiri” nove i svježe. Meić je zaključila da Andrić nije primjereno pozicioniran i interpretiran.

Posljednji je izlagao prof. dr. Maciej Falski iz Varšave na temu “Andrićev opus u Poljskoj nakon 1991. i projekt transkulturalne interpretacije”, koji je rekao da su na Univerzitetu u Krakovu pisali protiv toga da je Andrić pisac mržnje i da je on pravi jugoslavenski pisac, te da se čitanje njegovih tekstova treba uzeti u obzir biografski i kulturalni kontekst.

Skup je  rezultirao dobijanjem slike promišljanja Andrića u novoj perspektivi postmodernih tumačenja i razumijevanja književnosti.

Lešić zaključuje skup i zahvaljuje se prisutnim izlagačima, te ih poziva da opet započne rasprava o Andriću.

(Kul.ba/S.Dž.)

Podijeli

Povezano

Drugi dan SOS Dizajn Festivala rezervisan za izložbu “Plakatiranje”
Prezentacija projekta afričke grupe umjetnika “Invisible borders – From Lagos to Sarajevo”
Objavljen novi broj časopisa “Bosanska vila”

About Author

admin

Ostavi komentar