Wednesday, Nov. 22, 2017

Predstavljamo poeziju: Paul Celan

19. juni 2012.

Predstavljamo poeziju: Paul Celan

Piše: Bjanka Alajbegović

“Ne postoji ništa na svijetu zbog čega bi se pjesnik odrekao pisanja, čak ni u slučaju da je Židov, a jezik na kojem nastaju njegove pjesme njemački jezik.” (Celan)

Paul Celan (Paul Antschel) rodio se u Černovcima u Rumuniji 1920. godine, u obitelji njemačkih jevreja cionista. Odmah nakon ulaska nacističke vojske u tadašnju Rumuniju 1941. godine, odveden je na prisilni rad, a njegovi roditelji u logor, gdje će oboje stradati. Nakon oslobođenja Celan se vraća u Černovce, a zatim odlazi u Bukurešt, gdje se počinje baviti pisanjem i prevođenjem. 1947. godine objavljuje svoju čuvenu pjesmu “Fuga smrti”, koja je prevedena širom svijeta i nerijetko se po svojoj umjetničkoj i historijskoj vrijednosti poredi sa Picassovom Guernicom. Pjesma govori o posebnom načinu zlostavljanja jevrejskih zatvorenika u logorima. Zatvorenici bi bili grupirani u orkestre koji su izvodili njemačke pjesme i plesove za vrijeme mukotrpnog rada, a onda bi na kraju nacisti likvidirali orkestar i cijeli logor. Prvobitni naslov pjesme bio je “Tango smrti”, budući da su u Aušvicu orkestri izvodili tango, te je među zatvorenicima taj bizarni performans bio poznat i kao tango smrti.

Celan 1948. odlazi iz Rumunije u Beč gdje upoznaje ljubav života, književnicu Ingeborg Bachmann. Međutim, ubrzo se seli Pariz, gdje će upisati studij germanistike i lingvistike, a njih dvoje počinju svoju prepisku, koja će kasnije biti i objavljena pod naslovom “Vrijeme srca” i koja svjedoči o velikoj ljubavi i prijateljstvu ovo dvoje književnika.

Iz tih pisama vidljivo je da je Celan povučen i osjetljiv, dok je Bachmann bila ta koja je organizirala njihove sastanke, pregovarala sa izdavačima i nastojala da ublaži njegovu tjeskobu.

Kad je riječ o poeziji Paula Celana, ona se često označava kao hermetična, zatvorena, nejasna. Izvjesno je da je Celan bio pod snažnim utjecajem francuskih nadrealista, a uveliko se oslanjao i na hermetizam njemačkog pjesnika Georga Trakla. Međutim, ta zatvorenost njegovih stihova proizilazi iz njegove poetike koju je najbolje opisao u pjesmi “Nečitkost”. Svijet je nečitak, iščašen, a ako pjesma treba da ga obuhvati, i sama će biti takva. Ona teži da se otjelotvori, postane biće za sebe, “ona je oličenje samoće, ona želi da samu sebe nadraste, ona žudi da uroni u drugost”… Kritičari najčešće naglašavaju da nejasnost Celanovih stihova pokazuje „jaku sklonost prema umuknuću“. Sam Celan je često isticao nemoć jezika te je to uobličio u metaforični naziv zbirke “Rešetka jezika” iz 1959. godine.

Paul Celan je počinio samoubojstvo, utopivši se u rijeci Seni, 1970. godine.

“Usred svih gubitaka, jedna stvar ostaje van domašaja i neizgubljena: jezik.” (Celan)

Fuga smrti

Crno mlijeko zore pijemo ga uvečer

pijemo ga u podne i jutrom pijemo noću

pijemo i pijemo

u zraku kopamo grob tu nam nije tijesno

U kući stanuje čovjek sa zmijama se igra on piše

dok se noća piše u Njemačku zlatne ti kose Margarito

piše pa izlazi pred kuću a bliješte zvijezde on zviždukom svoja doziva pseta

zviždi poziv svom Židovlju u zemlji im daje kopati grob

zapovijeda svirajte sada za ples

 

Crno mlijeko zore pijemo te noću

pijemo te jutrom i u podne pijemo te

uvečer

pijemo i pijemo

U kući stanuje čovjek sa zmijama se igra on piše

dok se noća piše u Njemačku zlatne ti kose Margarito

Pepelne kose ti Sulamit kopamo grob u zraku tu nije bar tijesno

 

On viče bodite u zemlju dublje vi tu vi tamo pjevajte i svirajte

laća se gvožđa o pasu njim maše a oči mu plave

lopatom dublje vi tu vi tamo svirajte dalje za ples

 

Crno mlijeko zore pijemo te noću

pijemo te u podne i jutrom pijemo uvečer

pijemo i pijemo

u kući stanuje čovjek zlatne ti kose Margarito

pepelne kose ti Sulamit zmijama se igra

 

Viče smrt svirajte slađe smrt je maestro iz Njemačke

viče tamnije povucite gusle ko dim da se vinete u zrak

sred oblaka bit će vam grob tu nije bar tijesno

 

Crno mlijeko zore pijemo te noću

pijemo te u podne smrt je maestro iz Njemačke

pijemo te uvečer i s jutra pijemo i pijemo

smrt je maestro iz Njemačke i plavo mu oko

on gađa te olovnom kuglom i pogađa točno

u kući stanuje čovjek zlatne ti kose Margarito

svoja pseta hucka na nas u zraku nam dariva grob

sa zmijama se igra i sanja smrt je maestro iz Njemačke

zlatne ti kose Margarito

pepelne ti kose Sulamit

Korona

Jesen mi iz ruke jede svoje lišće: mi
smo prijatelji.
Mi oslobađamo vrijeme iz orahove ljuske i učimo
ga hodati:
vrijeme se vraća u ljusku.

U zrcalu nedjelja je,
u snu je usnuli,
usta govore istinito.

Moje oko silazi prema spolovilu ljubljene:
gledamo se,
govorimo iz tame,
volimo se kao san i pamćenje,
spavamo kao vino u školjkama,
kao more u zraci krvi iz lune.

Mi smo ondje upleteni u prozor, oni nas gledaju
s ulice:
vrijeme je, nek’ se zna!
Vrijeme je da se kamen najzad pusti procvjetati,
da neprekidno srce kuca.
Vrijeme je da nastane vrijeme.

Vrijeme je.

Tenabrae

Blizu smo, Gospode,
blizu i uhvatljivi.

Zgrabljeni već, Gospode,
ukandženi jedni u druge,
kao da je telo svakog od nas
tvoje telo, Gospode.

Moli se, Gospode,
moli se nama,
blizu smo.

Pognuti od vetra išli smo,
išli onamo da se pridignemo
uvali i gorskome oku.
Na pojilo smo išli, Gospode.

Bila je to krv, bilo je
što si ti prolio, Gospode.

Presijavala se.

Bacila nam je tvoj lik u oči, Gospode.
Oči i usta su tako otvoreni i prazni, Gospode.
Pili smo, Gospode.
Krv i lik što beše u krvi, Gospode.

Moli se, Gospode.
Blizu smo.

 

Kako Ti izumireš u meni

Kako Ti izumireš u meni
i u poslednjem
rasporenom
čvoru daha
stojiš s jednom
trunom
života.

Nečitkost

Nečitkost ovoga

Svijeta. Sve dvostruko.

 

Jake ure

Daju za pravo pukotinskom satu,

Promuklo.

 

Ti, ukliješten u svoju najdubljost,

Izmičeš sebi

Zauvijek.

Đavolje

Jezične šale noći

Drvene u tvom uhu,

 

Pogledom unatrag

Zaglađeno

Iskače naprijed,

 

Rasute

Mostarine, prosvirane na harfi,

Dlijetom dube

Vapnenu guduru pred nama,

 

Morska močvara svjetla

Visoko na nas laje -

Na tebe,

Zemaljsko-nevidljivo

Mjesto slobode.

 

Podijeli

Povezano

Sretan Evropski dan jezikâ!
Preuzmite treći broj elektronskog magazina za jezik i književnost “Lingvazin”
Ivo Andrić: Travnička hronika

About Author

bjanka.alajbegovic

Ostavi komentar