Sarajevske ruže

Pozadina

I
Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine; ekonomski, obrazovni i kulturni centar države. Leži na rijeci Miljacki, ima pet stoljeća dugu tradiciju, a danas u njemu živi pola miliona stanovnika. Za Sarajevo ste mogli čuti po Sarajevskom atentatu 1914, Zimskim olimpijskim igrama 1984, po opsadi Sarajeva 1992-1996… Mogli ste čuti i da se tu spajaju Istok i Zapad, da su u istoj ulici i džamija i katedrala i crkva i sinagoga. Ili ste, možda, čuli za prepoznatljivi humor i žargon, Baščaršiju, ćevape, burek, muziku, film, sarajevske ruže… U svakom slučaju, ovo je grad u kojem će svi naći svoj kutak, svoju zvijezdu u malom, ali različitošću ogromnom sazviježđu.
Gledan noću s uzvišenja, grad je izdužena svijetleća kotlina u kojoj se prepliću razne kulture i svjetovi. Ponekad mi izgleda nestvarno – kao da grad spava na nebu, a milion zvijezda treperi sa zemlje.

II
Bosna i Hercegovina bila je dio Jugoslavije do marta 1992, kada su se građani na referendumu izjasnili za nezavisnost. Kao odgovor na to počela je agresija na BiH, i u sklopu nje opsada glavnog grada. Agresor je na brda oko Sarajeva rasporedio oko 300 tenkova, preko 100 minobacača i veliki broj vojnika i snajperista. Opsada je trajala 1425 dana – najduže u modernoj historiji, a jedina veza sa svijetom bio je Sarajevski tunel. Na Sarajevo je za to vrijeme palo 470.000 granata ili 330 dnevno. Tokom opsade uništeno je oko 35.000 zgrada, uključujući bolnice, porodilišta, škole, muzeje, biblioteke, džamije, crkve.
Jedan osmogodišnjak toliko je svikao na zvukove granata da su mu nedostajali po završetku opsade. Tek nakon nekoliko mjeseci naučio sam živjeti u miru.

III
Granate koje su padale na grad ostavljale su na asfaltu karakteristične ožiljke u obliku cvjetova. Nakon agresije, ožiljci su popunjeni crvenom bojom. Ta jedinstvena obilježja stradanja i herojske odbrane Sarajeva dobila su naziv “sarajevske ruže”. One su nezaobilazni dio historije ovog grada, dostojanstveni spomen poginulima, duboko urezan u srce svakog žitelja Sarajeva. One su tamo gdje je prekinut odlazak po vodu, gdje je zaustavljen trk do škole ili bezbrižna dječija igra. Tokom opsade dijelili smo se samo na one koji su nevinim životima ruže zasadili, i na preživjele koji su ih suzama zalijevali. I nikako drukčije. Nedugo nakon rata suočeni smo s uklanjanjem sarajevskih ruža, o čemu se, nažalost, šuti.

Jasminko Halilović

Aktivnosti

Na portalu Sarajevo-x.com 3. 11. 2008. godine objavljen je tekst Jasminka Halilovića “Nestaju Sarajevske ruže” kojim se upozorava na odnos vlasti prema ovom spomeniku.
Uslijedile su brojne reakcije javnosti, između ostaloga i reakcija gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac da će se lično pobrinuti za usvajanje akta o očuvanju Sarajevskih ruža, što se do kraja njenog mandata nije desilo.

Harun Kujović, član Udruženja, organizovao je potpisivanje peticije za građane koji lično žele podržati ovu inicijativu, a za nekoliko sati prikupljeno je 2.500 potpisa. Istovremeno je osnovana i Facebook grupa podrške ovoj inicijativi u koju se za jedan dan učlanilo preko 4.000 ljudi.

Članovi URBANA Jasminko Halilović i Vesna Kenjić, zajedno sa prijateljima iz Studija LISICA, Melinom Kamerić i Ismetom Lisicom, osmislili su rad “7 tačaka – 7 sarajevskih ruža”. Ideja je bila povezati ruže sa istinitim pričama ljudi i na taj način ukazati na značaj koji ruže kao spomenik imaju za građane Sarajeva.
Ovaj rad predstavljao je BiH na XIV Bienalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana u Skoplju (Makedonija) 2009. godine. U augustu 2010. godine rad je predstavljen i u San Marinu u okviru SM International Arts Festivala.

Ovdje možete pogledati instalaciju iz San Marina prilagođenu za online prezentaciju.